Kratka, ali mudra priča o tome kako naučiti biti sretan

 

​Jednom je putem išao mudri starac, posmatrao je prirodu i divio se lijepim, jarkim bojama proljeća.

Onda je ugledao muškarca koji je nosio ogroman teret na leđima. Vidjelo se da mu od tolike težine klecaju koljena.

- Zašto osuđuješ sebe na tako naporan rad i stradanje? - pitao je starac.

- Mučim se da bi moji unuci i djeca bili srećni, - rekao je bijedni čovjek.

- Moj pradjed je osudio sebe na težak rad zbog mog djeda, djed - zbog mog oca, moj otac - zbog mene, a ja se mučim zbog sreće moje djece.

- A je li neko u vašoj porodici bio sretan? - zainteresovao se mudri sagovornik. - Još uvijek nije, ali djeca i unuci sigurno će biti sretni! - sanjalački je rekao čovjek.

- Znate, postoji takva mudrost: nepismeni ne može da uči čitanju, a zec nikada neće moći da uči sokola! - uzdahnuo je stari mudrac.

- Prvo, treba da naučiš sam da budeš sretan, tek tada ćeš moći djecu da naučiš sreći. To će im i biti tvoj najvredniji poklon.

Sve je moguće

Dva mala prijatelja su se klizala po zaleđenom jezeru. Bio je oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propadne u vodu. Voda nije bila duboka, ali se led počeo stezati.

Drugi dječak je otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenog dječaka.

Svom snagom je razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode.

Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali:

“Kako ti je to uspjelo? Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeli led?”

U tom momentu se oglasio neki starac:

“Ja znam kako je uspio!”

“Kako?” upitali su ga vatrogasci.

Starac je odgovorio:

“Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.”

Sok od naranče…

Priznati stručnjak iz područja ljudskih potencijala držao je predavanje studentima.
Nakon uvodnog dijela, on uze naranču u ruke i upita: »Ako stisnem iz sve snage ovu naranču, što će izaći iz nje?»

Jedna djevojka iz prvog reda dobaci: »Jednostavnog li pitanja! Ako stisnete naranču iz naranče će izaći sok od naranče.»

Predavač tad reče: »Točno. Iz naranče će izaći narančin sok jer je samo to unutra. Tako je i sa ljudima: kad nas stisnu problemi, brige, strahovi, kad nas netko ogovara, kad nas netko uvrijedi, kad nam nanese bol… Iz nas izađu bijes, mržnja, prezir, strah, ljutnja, zloba…Skloni smo reći da je to izašlo iz nas zato što nam je netko rekao ovo ili učinio ono, ali istina je da iz nas može izaći samo ono što imamo u sebi.

Upamtite, ako vas nešto ili netko optereti, iz vas će uvijek izaći samo ono što je već u vama.
Iz naranče nikada neće izaći sok od jabuke.
Isto tako iz vas nikada neće izaći ono što već nije u vama.

Test trostrukog kriterija

Sokratu je jednog dana prišao poznanik i rekao mu: - Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?

- Stani malo - odgovori Sokrat. - Prije no što mi išta kažeš želim napraviti mali test. Zove se "Test trostrukog kriterija"

- Trostrukog kriterija?

- Upravo tako - nastavi Sokrat - prije nego što počneš pričati o  mom prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterije. Prvi kriterij je Istina. Da li si potpuno siguran da je to što mi želiš reći istina?

- Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek čuo i...

- Dobro - veli Sokrat - znači nisi potpuno siguran da li je to istina ili nije. Da vidimo sada i drugi kriterij, kriterij Dobra. Da li je to, što želiš reći o mom prijatelju, nešto dobro?

- Ne, naprotiv...

- Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak ni siguran je li to točno. Još uvijek možeš proći na testu, jer je ostao jos jedan kriterij, kriterij Koristi. Da li će to, što mi želiš reći o mom prijatelju, biti meni korisno?

- Ne, ne baš.

- Pa - opet će Sokrat - ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro i nije korisno, zašto bi mi to uopće rekao?

Svatko ima svoju svrhu

 

U Kini je nosač vode imao dvije velike glinene posude za vodu koje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila cijela. Iz oštećene posude voda je curila cijelim putem prema kući. Cijela posuda bila je ponosna svojim radom jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, a oštećena se posuda zbog toga sramila.

Jednog je dana oštećena posuda rekla svom nosaču: ''Sramim se jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela.''

Nosač joj odgovori: ''Jesi li primijetila da cvijeće cvate samo na tvojoj strani, ali ne i na strani cijele posude? To je zato što sam znao za tvoj nedostatak i posijao sam cvijeće na tvojoj strani puta. Svaki si dan ti to cvijeće zalijevala. Već dvije godine berem to čudesno cvijeće koje mi donosi radost. Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, to me cvijeće ne bi radovalo iz dana u dan.''

Na potoku, koji je tekao kroz široku pustaru, sastaše se jednog jutra tri putnika, sva tri nepoznata jedan drugome: jedno momče, jedan sredovječni trgovac i jedan starac. Pored potoka bio je podignut jedan kamen i na njemu bjehu urezane ove riječi: "Ovaj potok uzmi kao primjer u svome životu." Odmarajući se kraj potoka, tri putnika počeše razgovarati o tome što misle riječima urezanim na kamenu. Momče protumači ovako: "Potok daje svakome putniku da ugasi žeđ, zato i čovjek treba biti prema svakom milostiv i svojim bližnjima koristan."

 Trgovac reče: "Ovaj se potok u početku probija kroz mnoge prepreke i čini velike napore, ali usput prima mnoge pritoke i biva sve bogatiji vodom i moćniji snagom, dok najzad ne postane silna rijeka. Prema tome potok nam služi kao primjer kako da čovjek dospije do bogatstva i moći." Starac je šutio, a kad ona dvojica navališe na njega da i on kaže svoje mišljenje, on odgovori: "Voda ovoga potoka ništa ne vrijedi kad se zamuti i zaprlja. Onda je ni stoka neće piti. Tako je i s čovječjim životom. Zato, tko hoće biti poštovan i viđen u svijetu, mora biti čist od svakog grijeha i prljav¬štine kao bistra voda ovoga potoka." Narodna priča

Legenda kaže da su jednom miroljubivi stanovnici Zemlje zatražili od jednog veoma moćnog yogija da zaustavi sve ratove i krvoprolića na Zemlji. – Uništit ću sve oružje i ljudi se neće imati čime boriti. – reče čarobnjak. – To bi bilo odlično! – uzviknuše ljudi. Yogi je upotrijebio magiju i oružje nestade sa Zemlje. Bio je mir na planeti, a oni koji su htjeli borbu, nisu mogli nabaviti oružje. Kad su konačno shvatili da je oružje zauvijek nestalo, napravili su koplja od mladih stabala, i ponovo se počeli boriti jedni protiv drugih. Na to je yogi rekao: – Ne brinite. Uništit ću sve mlado drveće, pa se ovi nasilnici neće imati čime boriti. 

Nakon dva ili tri dana bezuspješne potrage za mladim stablima, potrebnim za izradu kopalja, buntovni ljudi počeli su sjeći veliko drveće, kako bi od njih napravili palice i krvoproliće je ponovo počelo. Yogi uništi i veliko drveće, ali ljudi počeše izrađivati noževe i mačeve od metala. Yogi je uništio sav metal na planeti, ali onda su ljudi počeli kamenjem gađati jedni druge. Uništi ću i kamenje – reče yogi. Na to se pobuniše miroljubivi ljudi: – Drveće je nestalo, nema metala ni kamenja. Kako ćemo živjeti, što ćemo jesti? Ljudi će uskoro umirati i bez borbe. Ne, ovo nije rješenje problema! – zavapiše. Yogi je bio zbunjen: – Ne znam kako ću drukčije riješiti ovaj problem. Ljudi su pali u očaj, nisu znali što bi napravili. A onda se iz gomile, jedan dječak i reče yogiju: – Neka se ljudi osjećaju onako kako drugi vide njihove postupke. Ako je jedna osoba povrijedila nekoga, neka osjeti istu bol, a ako on donosi radost drugom, neka osjeti istu radost. Ljudi su bili zadivljeni dječakovom idejom, a yogi je odmah ostvario njegovu zamisao. Vratio je sve, kamenje i metal, pa čak i oružje. No od toga dana, nitko na planeti nije pokušavao povrijediti svoga bližnjega. Ljudi su počeli pomagati drugima i nastavili živjeti u harmoniji i radosti.

Ovo je priča koju je jedan učitelj ispričao svojim učenicima da bi im pokazao kakvu štetu može nanijeti čak i najmanja vezanost za stvari onome tko je duhovno uzdignut.

Stanovnik nekoga sela prolazio je pored pećine u planini baš u jednom od onih magičnih trenutaka kada se ona otvarala da pokaže svoja blaga onima koji bi željeli da se obogate.

Čovjek je ušao u pećinu i otkrio gomile zlata, nakita i dragog kamenja koje je odmah počeo trpati u torbe koje je nosio njegov magarac, jer je znao za legendu po kojoj pećina veoma kratko ostaje otvorena i zato je trebalo brzo raditi.

Magarac je bio natovaren i čovjek je žurno pošao ka izlazu, radostan zbog sreće koja ga je snašla, kad se iznenada sjetio da je u pećini zaboravio svoj štap. Okrenuo se i pojurio natrag, ali nastupio je onaj trenutak u kome je pećini bilo suđeno da iščezne i tako je i on iščezao s njom. Nakon dugog i uzaludnog čekanja da se čovjek pojavi, stanovnici sela prodali su blago koje su našli na magarcu i tako uživali u sreći tog sirotog bijednika.

***

Kada vrabac gradi sebi gnijezdo u šumi, zauzme samo jednu granu.

Kada jelen izađe na rijeku, pije samo onoliko koliko mu stane u želudac.

Ljudi gomilaju samo zbog praznine u svojim srcima.

Anthony De Mello

Call us now push the blue circle and

Follow us

  • Facebook - White Circle

Trebate stranicu poput naše kontaktirajte nas.